Jeste li ikad bacili nešto što vam treba?

Pospremanje je proces koji na prvi pogled djeluje jednostavno, ali često nosi dublju simboliku i složene emocije. Nedavno sam odlučila pospremiti svoj ormar i ladice, razvrstati ono što koristim i ono što mi je, mislila sam, nepotrebno. Krenula sam s entuzijazmom, osjećajući da ću time očistiti ne samo svoj prostor, već i um. No, ubrzo sam shvatila koliko je teško odlučiti što zadržati, a što baciti. Bacila sam mnoge stvari, no već nakon nekoliko dana shvatila sam da sam među njima bila i korisna stvar — nešto što mi sada nedostaje.

Taj me događaj naveo na razmišljanje. Naš je život često sličan tom pospremanju. Donosimo odluke o tome što zadržati, a što pustiti, ne samo u materijalnom smislu već i u vezi s ljudima, sjećanjima i pogledima na svijet. Ponekad se prebrzo odlučimo odreći prijateljstava, uvjerenja ili planova jer nam u određenom trenutku djeluju nepotrebno ili nas opterećuju. Tek kasnije, kada nam zatrebaju, shvatimo koliko su nam zapravo značili.

Promet i međuljudski odnosi također imaju sličnosti s ovim procesom. Na primjer, u prometu često mislimo da će nas brži odabir ili obilazak dovesti do cilja, ali zaboravljamo na posljedice. Ponekad, u žurbi, izgubimo strpljenje, a možda i povjerenje drugih sudionika u prometu. Tako je i s ljudima — požurimo ih odbaciti iz svog života ne uzimajući u obzir koliko bi nam mogli značiti u budućnosti.

Ono što bacamo, bilo da su to predmeti, ideje ili odnosi, može biti dio nas koji nismo potpuno razumjeli. Baš kao što sam ja bacila nešto što mi sada treba, tako možemo odbaciti i priliku za rast i učenje.

Pospremanje, bilo prostora ili vlastitog života, zahtijeva pažnju, strpljenje i promišljenost.

Na kraju, ovo iskustvo me naučilo jednoj važnoj lekciji: prije nego što nešto odbacimo, trebali bismo zastati i zapitati se ima li to vrijednost koju možda sada ne vidimo.

I u pospremanju, i u životu, i u prometu, ponekad se isplati stati i dobro razmisliti.