Jutro počinje u tišini, ali uskoro kreće užurbanost

Jutarnji su sati, 05:15, a ja sam već budna više od sat vremena. Digla sam se u 04:15. Jutarnja kavica, moji mali rituali, priprema doručka i ručka za posao – sve to u tom tihom, još uspavanom trenutku dana. Ipak, iako sam u pokretu, jedva gledam. Osjećam se kao Tom iz crtića Tom i Jeri, kada na kapcima ima šibice kako bi uopće mogao ostati budan. Duša mi spava, rekli bi. Nije lako funkcionirati tako rano.

Vrijeme je proletjelo brže nego što sam očekivala, i odjednom je već trenutak za odlazak i vožnju do radnog mjesta. Spremna sam za vožnju do posla, ali kiša pljušti. Vani je mokro i sklisko, vožnja je sve samo ne opuštena. Polako i sigurno koračam putem, prateći situaciju na cesti.

Na cestama je već puno vozila. Vozim pažljivo, gledam oko sebe. Mokro je i sklisko, kiša nemilice pada, vidljivost je znatno smanjena, a mnogi vozači nemaju upaljena kratka svjetla! Zašto? Zar ne želimo biti uočljivi u prometu? Zar ne želimo vidjeti druge i biti vidljivi?

U prometu, uočljivost je ključna za sigurnost. Upaljena svjetla, pokazivači smjera, pažnja na ostale sudionike prometa – sve to doprinosi tome da nas drugi vide i da mi vidimo njih. Kada vozimo bez svjetala ili zanemarimo znakove, postajemo nevidljivi i za sebe i za druge. Posljedice mogu biti kobne, a sve zbog jednog jednostavnog propusta.

Međutim, uočljivost nije važna samo u prometu. Ona je ključna i u životu. Koliko često prolazimo kroz svakodnevicu, fokusirani na svoje zadatke, ne obraćajući pažnju na ljude oko sebe? Kao što upaljena svjetla na automobilu omogućuju drugima da nas vide, tako i naša pažnja i svjesnost omogućuju drugima da se osjećaju viđenima i priznatima.

U životu je uočljivost povezana s empatijom i svjesnošću. Kad primijetimo druge, njihove potrebe, osjećaje i probleme, postajemo bolji prijatelji, partneri i kolege. Uočljivost se odnosi i na nas same – da prepoznamo kad smo umorni, kad nam treba odmor, ili kad smo pod pritiskom.

Baš kao u prometu, i u životu, uočljivost može spriječiti nesporazume, sukobe i neugodnosti. Kada obratimo pažnju na znakove koje ljudi oko nas šalju, možemo reagirati na pravi način, pružiti podršku ili jednostavno biti prisutni. Na kraju dana, važno je ne samo biti viđen, već i vidjeti druge – u prometu i u svakodnevnim odnosima.

I tako vozeći kroz kišne ulice, dok kapljice neumorno udaraju o vjetrobransko staklo, usporavam i polako stižem do radnog mjesta. Možda bismo trebali češće podići pogled, obratiti pozornost na one koji su pored nas, bilo u automobilima ili u našim životima. Jer život ne čine samo odredišta, nego i ljudi koje srećemo putem.