Što kad vam se ništa ne da, a morate – ili možda ne morate
Što kad vam se ništa ne da, a morate – ili možda ne morate, tko će ga znati? To je onaj osjećaj kad se probudite, gledate u strop i mislite: "A zašto uopće ustati iz kreveta? Možda će svijet nekako sam funkcionirati danas." Ali onda, negdje u daljini, čujete šapat obaveza – plaćanje računa, kuhanje, pospremanje... i shvatite da ipak možda nešto morate.
E sad, problem nije u tome što imate stvari za obaviti, nego u tom divnom, lijenom raspoloženju koje vam govori: "Nema veze, ništa strašno neće se dogoditi ako baš danas ništa ne napraviš." Naravno, znate da je to laž – ako ostavite neoprano suđe, ono se neće oprati samo od sebe (nažalost, još nema perilice s nogicama koja sama uskače u kuhinju). I tako nastane dilema: slušati glas razuma ili glas tog slatkog, zavodljivog, lijenog „ne da mi se“?
Možda ste poput mene i tražite opravdanja: "Možda bi mi dan bio produktivniji kad bih se malo odmorila? Da, to je to, bolje je danas ništa ne raditi kako bih sutra bila efikasnija!" Ali znamo kako to ide – i sutra će vam se isto ne dati, jer je to začarani krug. No, što ako taj glas ima pravo? Možda ne moramo baš sve odmah. Možda ponekad nije loše pustiti sve obaveze i samo biti. I gledati oblake. Ili Netflix.
A što kad stvarno ne morate ništa? Pa, to je jackpot! Ali naravno, to se rijetko događa. Uvijek negdje vreba neka sitna obaveza, neka mala „dužnost“ koja nam pokvari taj dragocjeni trenutak slobode. I dok se vi tako pitate trebate li ili ne trebate, obaveze mirno čekaju, poput mačke koja prede, a možda i spava, ali zapravo vreba na prvi pokret.
Rješenje? Pa, kad vam se ništa ne da, a ipak morate – napravite to što brže možete, pa se vratite natrag tom divnom osjećaju ne raditi ništa. Ili možda jednostavno shvatite da zapravo ne morate sve odmah. Jer, tko kaže da je svijet stao jer ste vi odlučili danas „odmoriti“?
Tako da, sljedeći put kad vam se ništa ne da, možda zapravo i ne morate sve riješiti. Sjednite, uzmite kavu i malo uživajte u tom rijetkom, slatkom trenutku lijenosti. Tko zna, možda je baš to što vam treba!
A što kad vam se baš ništa ne da, a morate sjesti za volan i voziti po ovom šugavom, sluzavom vremenu? Kiša pada, brisači muku muče, a vi jedva gledate kroz staklo dok se čini da svi drugi vozači voze kao da im je prvi dan na cesti. Eh, poznat vam je taj osjećaj, zar ne?
U ovakvim danima, kad je sve sivo, kad se gužva vuče kao stara žvaka na asfaltu, i kad kišne kapi igraju neku svoju dosadnu simfoniju, najbolje bi bilo ostati doma, zavaljeni u fotelju, s toplim čajem i dekicom. Ali neee, vi morate biti hrabri vozač! Možete vi to, kažete sebi, dok se borite s prometom, kao pravi ratnik modernog doba – samo bez mača, štita i, nažalost, bez opcije da se teleportirate do cilja.
I što reći ljudima u prometu kad vrijeme ovako „miluje“ dušu, a svi su nervozni? Možda nešto ovako:
„Dragi vozači, ne da se ni meni, ali eto, ovdje smo, svi zajedno u ovom malom plesu po mokrom asfaltu! Kiša pada, gužva se gomila, i znam, neki od vas bi rađe bili bilo gdje drugdje. Ali hej, ako već moramo biti tu, što ne bismo napravili najbolje od ove kišne avanture? Možda vam zvuči kao klišej, ali malo strpljenja i poneki osmijeh na licu mogli bi nas sve spasiti od tog 'ajme meni' osjećaja.“ Glazba u autu može popraviti sve – napravite svoj kišnu playlistu. Barem neka vas ritam pogodi ako kiša već mora.
Na kraju, kad već vozite po ovakvom vremenu, sjetite se: svima nam je jednako šugavo, ali svi idemo prema nekom cilju. A kad sve ovo prođe, stići ćemo na sigurno, i možda se čak nasmijati. Do tada, držite se volana, osmijeh na lice (čak i ako ga nitko ne vidi), i neka kiša bude samo još jedan od prolaznih izazova na cesti i u životu.
Sretno, i što je najvažnije – suho!