Večernji sati i bura

Večernji je sat, a bura puše cijeli dan nemilosrdno. Njezini naleti ne posustaju, kao da se ne umara. Vjetar nosi sve pred sobom, savija krošnje i podiže valove mora, stvarajući slike surovosti, ali i slobode. Na cesti, vozači osjećaju njenu snagu dok se bore zadržati pravac, vozeći usred putovanja pred produženi vikend. Bura ne prašta; vozačima predstavlja opasnost, a putovanje čini zahtjevnijim. Već je 17 sati, a autocesta A1 između čvorova Rovanjska i Sveti Rok otvorena je samo za osobna vozila jer bura pojačava.

Slično kao što bura nadvladava svaki pokušaj suzbijanja, i čovjekova unutarnja stanja mogu biti poput nemirne bure. Kad smo pod stresom, ljuti ili uznemireni, naša svijest se bori protiv unutarnje oluje emocija, baš kao što se vozači bore protiv naleta bure na cesti. Neki događaji u životu, poput bure, dođu naglo i promjene naš ritam. Donesu nemir, zbunjenost, pa i strah. No, baš kao što bura čisti zrak, i čovjek može nakon oluje emocija osjetiti jasnoću i smirenost.

Bura je često neočekivana i jaka, baš kao što je i naša unutarnja energija kad izbije na površinu. Ponekad ne znamo kako ćemo reagirati dok se ne suočimo s nečim snažnim i iznenadnim. Bura je čista sila prirode, a takva je i čovjekova strast, ljutnja ili tuga. Snažne emocije nas mogu "nositi", kao što bura nosi sve pred sobom, ali upravo ta snaga može donijeti i jasnoću – nakon bure, zrak je čistiji, vedriji.

Bura u prirodi je ono što su oluje misli i osjećaja u čovjekovoj svijesti. Čovjek se često mora suočiti s unutarnjom burom da bi došao do trenutka mira. Bez tih oluja, ne bi bilo pročišćenja. Na isti način na koji bura može biti prijetnja, ali i donijeti svježinu, tako i naše unutarnje oluje mogu donijeti novu perspektivu, ako im dopustimo da se stišaju.

Ova paralela nas podsjeća da, kao i bura, i naša unutarnja stanja nisu trajna.

Oluje dolaze i prolaze, a nakon njih dolazi mir.